Jos da dodam, kako teorija tvrdi da promena organizama ne nastaje
iznenada u pojedinoj jedinki, vec je to genetska promena u generacijama,
danas bi trebalo da sve vrvi od prelaznih oblika, posto je to proces u non stop desavanju.
Medjutim, toga nema. Imamo posmatranja mutacija i nekih manjih
promena ali nigde nema zivih prelaznih oblika.
Ili se evolucija zavrsila ili je nikada nije ni bilo

Ili bar ne onako kako trenutna teorija predvidja.
To je jedna od najčešćih grešaka u shvatanju evolucije.
Prelazni oblici, mogu, ali i ne moraju da postoje i dan danas.
Naučnici tragaju, ali fosile je teško naći.
Ako se neka jedinka rodila bolje prilagođena svom okruženju,
ona bi, uz malo sreće, imala više potomstva, koje bi opet bilo uspešnije,
i vremenom bi potpuno potisli manje prilagođene primerke.
Tako da npr. danas nema razloga zašto bi žirafe sa poludugim vratom postojale
uporedo sa žirafama koje imaju dug vrat i još na istom prostoru.
Nema razloga ni da mislimo da će eventualni živi predak žirafe izgledati
identično kao današnja žirafa, samo sa kraćim vratom, jer evolucija
ne znači da se samo jedna karakteristika menja, već da se čitav niz promena
tu desio.
Takođe, nema potrebe da puno razbijamo glavu od čega je nastala neka vrsta,
jer danas imamo disciplinu genetiku, koja može sa velikom sigurnošću naći
ko je od koga potekao i pre koliko se generacija to odvajanje desilo.